Zabluda mladosti

Nakon još jednog pakiranja stvari, još jedna vukojebina u nizu. Šta reći, baš ju je išlo po tom pitanju. Bila je vječito nadrkana fajterica i u stalnoj potrazi za nekom novom pizdarijom. Pizdarijom kojom bi se dokazala da je bolja (gora) od ostalih. Samo je željela konačnu potvrdu od društva,... željela je pripadati nekome.  Željela  je prijateljicu koja će je razumjeti i koja će biti dovoljno inteligentna i  prozreti njen siloviti nastup i shvatiti da se ispod krije obična klinka u pubertetu. Željela je prijateljicu kojoj neće moći glumiti. Prijateljicu koja će je voljeti. 

Željela  nju.

Tina je bila  premlada da shvati smisao one "Pazi jako dobro šta želiš, moglo bi se desiti da se ostvari…" A još mlađa da shvati kako se u ovom svijetu naivnost jako skupo plaća. Taj  je dan zbrisala iz škole i otišla na kavu sa jednom kolegicom.  Truo jesenski dan nije baš mnogo obećavao, kiša je cmoljila, lišće je padalo, ljudi su izvukli svoje kišobrane i eto ti zgodne teme za novi zadatak iz hrvatskog. Nije joj se dalo sjediti u školi a nije joj se dalo biti ni kući. Najradije bi se samo rasplinula. Sjedile su u kafiću i gledale sumorna lica ljudi prebirući po glavi  kada ljudi postanu tako sjebani, tako siti svega, koji im je kurac? 

Tek tada shvati da ni ona nije ništa bolja, kolegica veselo brblja a ona je ne može pratiti. Ista je kao svi ovi oko nje. Pravi se da sluša i kima glavom i na pola uha razabire da joj kolegica predlaže da odu do neke njene prijateljice što radi u nekom kafiću. Kako nije imala neku pametniju  ideju, pristala je. Krenule su i vukle se, pokisle do kože. 

Bile su ispred kafića kada su se vrata naglo otvorila i van je izašla, ONA. Bila je to bez sumnje najljepša djevojka koju je Tina vidjela u tih svojih petnaest godina. Tanka, krhka, sa dugom crnom kosom do guze, najljepšim osmjehom i najljepšim očima koje je ikada vidjela, ljubičastim. Ne znam što bi nam danas rekla da je pitamo, možda je promijenila mišljenje kao o još nekim stvarima? 

Tina, inače lajava i brbljava, pred Tanjom je bila u najmanju ruku skamenjena. Nije toliko u oči padala razlika od šest godina među njima koliko su one same po sebi bile različite. Tanja je bila sve ono što je Tina željela biti;  prelijepa, pametna, duhovita, zabavna, graciozna, elegantna, ženstvena..., sve. 

Odjednom je postala svjesna svoje nezgrapnosti, trapavosti i posebice toga što je više ličila na muško nego na žensko. Još je jednom spoznala kako se Priroda okrutno poigrala s njom. Osjećala se kao nakaza, nikakve naznake ženstvenosti nije posjedovala. Zanimljivo je da je tek tada postala svjesna što joj sve fali. Čitav život, njenih petnaest godina je bila bijesna jer se rodila kao žensko, uvijek je prezirala svoje grudi i ljepila ih plastičnom vrpcom ne bi li ih nekako prikrila. 

I onda upozna nju koja se upravo na račun toga što je žensko izvrsno zabavlja. Tako nešto  je za Tinu bilo pravo otkriće. Čitavo je  veče kao opčinjena gledala u nju i skoro se onesvjestila od šoka kada ju je Tanja drugi dan pozvala na kavu. 

ONA, ONA se želi družiti s njom?! Ljepotica i Zvijer.

Drugi se dan lickala čitavu vječnost kao da ide na spoj sa nekim frajerom koji su joj do tada bili nepozanica. Više od svega željela je da je Tanja prihvati, da je mogla prodala bi dušu Vragu za njeno društvo. Nakon te kave, započelo je njihovo druženje. Sretale su se u gradu ponekad na kavi, Tina je hipnotizirano upijala i svaku riječ koju je Tanja rekla prihvatala kao apsolutnu svetinju. Pred Tanjom nije pričala o nekim temama i svom društvu sa kojima se još viđala. Znala je da bi je Tanja prezrela i zato nije ni pokušavala spojiti ta dva svijeta. 

Jednog popodneva dok se klatarila po parku sa društvom umjesto da bude u školi, ugledala je Tanju kako im prilazi. Smrzla se. Za bijeg je bilo kasno; ako se bude pravila da je ne poznaje, naljutit će se. Ako je pozdravi, ovi će joj mozak popiti da otkud ona, jedino dobra za izbjegavanje, poznaje jednu od najpoznatijih šminkerica u gradu. 

I dok se Tina onako drvena premišljala šta da napravi, Tanja se neumoljivo približavala..., i približavala. Ni najmanje je nije smeo muk koji je nastao oko njih, mrki pogledi uličnih razbijača ni najmanje je nisu uplašili. Fiksirala je Tinu pogledom već sa nekih deset metara razdaljine koji se sve više smanjivao, odgurnula par njih, izvukla Tininu ruku na kojoj se vidio svjež ubod i veselo zacvrkutala: "Ako to još jednom napraviš, više se neću družiti sa tobom." 

Okrenula se,zamahnula svojom kosom i lagano odlelujala iz parka dok su svi sjedili kao začarani. Tek je kasnije jedan od njih nekako propentao: "Šta je to bilo?" 
Uragan. Tornado. Jebena katastrofa. Poželjela je nestati. Nije mogla reći da se druže, uklapale su se zajedno kao čivava i muha. Ali upravo taj događaj je bio presudan da je Tina postavi na tron. Vidjela je kako su svi bili manji od makova zrna, pa čak i Peđa, najglasniji i na najgorem glasu. Željela je biti poput nje a istodobno ju je zamrzila jer ju je tako ponizila. Bojala se da je negdje ne sretne.izbjegavala je sve moguće situacije u kojima bi je mogla sresti. 

Po prvi put u životu se zasramila onoga što radi, prvi put u životu je pomislila da to nije cool kako je do tada mislila već nešto vrijedno prezira. Bila je bolno svjesna koliko je promašena. Nije to željela biti a nije znala kako biti netko drugi. 

A onda je jednog dana začula mamu kako brblja sa nekim. Vrata su se otvorila i Tanja je uplovila u njenu sobu koja je kako i ona sama izgledala kao da je iz horor filma. Sa toliko žara je bojala sobu u crno, lijepila postere, skupljala lubanje i kojekakve čudnovate suvenire a Tanjin se dojam sveo na samo dvije riječi: "Gospode Bože." 

Ako je ikako bilo moguće, Tina se osjećala još jadnije nego prije a kako joj nije bila dorasla da joj uzvrati na fin način planula je i krenula u napad. 
-       Šta hoćeš koju pičku materinu, nosi se u svoj savršeni svijet ako ti ovdje ne odgovara! 
Tanja je mirno saslušala pregršt psovki,sjela i upitala je nešto što je nitko ranije nije pitao.
-       Zašto se uništavaš? Pametna si, lijepa si a družiš se sa najgorim propalicama, zašto? Bolja si od njih. 
Tina nije imala odgovor zašto? Zato.

Nije se smatrala ovisnom, daleko je bila od toga ali ni sama sebi nije željela priznati da je na najboljem putu da to postane. Razgovor je tekao napeto, Tina je bila drska i bahata ali Tanju to ni najmanje nije diralo. Mirno ju je ispitivala o njenim roditeljima, učestalim selidbama, društvu u kojem se nalazila, školi... svemu. I slušala ju je. Napokon ju je netko slušao i čuo istovremeno. Maltene se moglo vidjeti kako među njima padaju sve barijere,kako lomi Tinin otpor. Nakon toga, postale su vezane još više. 

Time je započelo njihovo prijateljstvo za koje su mislile da će trajati čitav život.  Tina se počela mijenjati, sve je više počela nalikovati na žensko, postala je smirenija, jednostavno, bolja.Ispadi bijesa bili su sve rijeđi a i ako bi se pojavili,Nataša je bila jedina koja ju je mogla smiriti. Tanja ju je mijenjala, stvarala i oblikovala. Tanja joj je pokazala boje, kupila joj je jednu crvenu majicu i natjerala je da je nosi po kući za početak.

-       Jebali te ti tvoji darkerski fazoni, prelijepa si djevojka i ova ti boja prekrasno ide uz oči.

Bez pogovora je navukla tu majicu na sebe dok su joj u glavi odzvanjale riječi 'prelijepa si...' Tanja je po koječemu bila prva u Tininom životu, sada je ujedno bila i prva osoba koja joj je rekla da je lijepa. Ne samo lijepa, prelijepa. To još nikada od nikoga nije čula,samo od roditelja ali to se ne računa. 

Tanja je zauzimala sve veći značaj u njenom životu, ako bi Tanja za nekog tipa koji se svidio Tini, rekla da je papak,on bi automatski u Tininim očima to i postao bez nekog očitog razloga. 

Tanja je znala.
Tanja je mogla.
Tina ju je pratila i divila se.
Nisu mogle zamisliti život jedna bez druge.. Tina je rasla uz nju, sazrijevala,postajala ozbiljnija. 

...I onda je nakon nekog vremena primijetila promjenu u njihovom odnosu; Tina je postala dominantna, ona je znala, ona je mogla a Tanja ju je pratila. Učenik se pretvorio u učitelja. Ružno trapavo pače pretvorilo se u labuda ili barem nešto nalik tome. 

Tanja je ostala ista kakva je bila na početku njihova druženja, Tina je bila ta koja se promijenila i prerasla nekada obožavanu Tanju na svim područjima. Počelo joj je upadati u oči njena neobrazovanost, nedostatak opće kulture a njene nekada fine manire počela je smatrati prostačkim, vulgarnim. Počela joj je na živce ići njena posesivnost, tek je onda shvatila da je Tanja uporno tjerala sve ljude oko nje. Čim bi netko pokazao samo naznaku simpatije prema Tini, Tanja bi se svim silama obrušila na tu osobu. 

Kako je došlo do tako iznenadne promjene, šta se dogodilo? Kako ranije nije primijetila da osim frivolne ljepote ne posjeduje ništa drugo? Postala joj je očajno predvidiva, nije ni usta morala otvarati a Tina je već znala šta će izgovoriti. Uvijek je pričala o nekome, uvijek je nekoga ogovarala, o svakome je sve znala. Tina se opravdano počela pitati što govori o njoj kada nije prisutna. 

Tek je kasnije  to poistovjetila sa raspadom veze, kao da je nakon dugotrajne zaluđenosti napokon progledala i vidjela je sa svim njenim manama. Bilo je neizdrživo. Došlo je do toga da ju je počela izbjegavati. Možda je tu bila prva greška? Možda joj je trebala reći? 

Susreti su postajali sve rijeđi i ispunjeni neugodnom tišinom. Tina je pričala o nekim drugim stvarima,o nekim drugim ljudima, imala je druge interese koje Tanju nisu zanimali. Tina je tek onda  rezignirano shvatila da je malo toga što Tanju zanima. U to se vrijeme počela viđati sa Tanjinom sestrom Vanjom, o kojoj je isprva imala jako loše mišljenje najviše iz razloga jer je sva svoja saznanja o Vanji crpila iz Tanjinih priča. 

Spoznala je  koliko je stvari prihvatila zdravo za gotovo samo zato što je ona tako rekla. Vanja joj je ispričala koliko je Tanja zapravo ljubomorna i na nju, Tinu, i na rođenu sestru i sve druge osobe. Ispričala joj je neke činjenice za koje su znale samo Tanja i Tina.Barem je Tina tako mislila.  Shvatila je koliko je pogriješila što joj je vjerovala. 

Nekako u to vrijeme Tanja je našla novog dečka pa je pustila Tinu na miru. Barem je Tina tako mislila. Da bi Tanja sasvim iznenada jednog dana  osvanula na Tininim vratima sa svojim novim dečkom. Tražila je da im pokaže neku narukvicu koju je  imala. Taj je tip navodno bio zainteresiran za kupnju. Tini se više činio zainteresiran za nju ali OK. Nije ju željela prodati i to je odmah rekla. 

Pozvali su je navečer da ide s njima na kavu, isprva je odbila ali je na kraju pristala, kao i ono popodne kada su se upoznale, nije imala pametnijeg posla. Da, nije znala da je besposleni um đavolja radionica. 

Sjeli su u auto i otišli u neku piceriju.Tek su joj tada spomenuli da treba doći još jedan tip. Dupli dejt? Nešto su mrmljali da će on samo doći i otići, trebao je kao  preuzeti nešto. Iznenada je tom tipu zazvonio mobitel, čula je histeričnu vrisku Tanjine sestre Vanje i jedino što je uspjela razabrati bilo je par zvučnih imena, spominjanje njenog imena, mame i policije i rečenicu 'Vraćajte malu kući.' 

Tip je problijedio i prekinuo vezu i nešto promrljao kako moraju ići. Kuda, pa tek su došli? Skužila je da se nešto čudno dešava ali ni u najluđim snovima nije mogla pomisliti o čemu se radi. Bio joj je pun kurac Tanje, njenog frajera a najviše nje same jer je uopće pristala izaći sa njima.  Vidjela je da se ovo dvoje nešto došaptavju, mrgudaju u vezi nje. Jedva je čekala da dođe kući i zaboravi to veče. Istovarili su je pred kućom a van je istrčala njena mama, sva uplakana. Pričala je nešto otmici, policiji, Vanji koja je sve javila... totalno nesuvislo. Nazvala je Vanju koja joj je rekla da će joj sve ispričati kada se vide. Naravno. 

Nije joj bilo druge nego čekati jutro da sve sazna. Ali ni u najluđim snovima nije bila spremna na ono što joj je Vanja rekla. Tanja ju je željela prodati. Sa tim se tipom spetljala samo iz razloga što je znala čime se bavi, i sve to da joj se osveti jer ju je Tina odbacila. Da je otmicu i prodaju planirala od onog trenutka kada se Tina počela družiti sa drugim ljudima. Onaj tip kojeg su očekivali, trebao ju je odvesti za Italiju, već se znalo kojom linijom će ići i koje ljude treba platiti. Sve je bilo dogovoreno. 

Jedino što je Tanja bila toliko blesava pa je u trenutku bijesa rekla šta će napraviti mada je Vanja nije shvatila ozbiljno. Tek je te večeri kada je čula da je Tina otišla s njima sve je povezala. I Tanjinog novog dečka, i hrpu čudnih likova sa kojima se Tanja u zadnje vrijeme povezala. Tek tada je shvatila što zapravo smjera. Vanja joj je te noći spasila život. 

Par dana nakon tog događaja,Tina je srela Tanju u gradu, ipak dio nje nije mogao vjerovati da je to istina, Tanja ju je samo pogledala i rekla: "Ne kurči se mala, zapamti da te uvijek stignem prodati." 

Sada bi bilo lijepo reći kako se Tini u tom trenutku srušio čitav svijet kako se razočarala, bla bla bla ali iz Tine je provalio toliki bijes i opet se pretvorila u onu malu fajtericu sa početka priče. Epilog je da je Tanja završila sa par šavova na glavi a Tina, da, Tina je ipak završila slomljenog srca. 

Nije nikada zaboravila da je upravo Tanja bila ta koja ju je povukla sa dna a sada ju je opet htjela vratiti natrag, čak i dalje od toga. Često se pitala tko je krivac, da li je krivica njena, da li je to trebala napraviti na drugačiji način. 

A ja se ne mogu oteti dojmu da bi najbolji način bio da je onog nesretnog dana otišla u školu i da je nikada nije ni srela. U životu jednostavno postoje ljudi koje je najbolje nikada ne sresti. Tanja je bila jedna od tih.