Stepski vuk
Započet ću odlomkom iz "Stepskog vuka" koji sam prepisala među moje tadašnje memoare.
"Život mi je tek dopustio da postanem kurtizana podnošljivo dobra ukusa. Bila sam neko vrijeme neutješna i mislila sam da život mora konačno biti u pravu, a kada se taj život narugao svim mojim lijepim snovima, mislila sam, onda su upravo moji snovi glupi i nisu imali pravo.
Ali nije pomoglo.
Kako sam pak imala dobre uši i oči i bila znatiželjna, pogledala sam pomno moje znance i njihove živote, stotinu ljudi i njihovih sudbina i tada sam vidjela Harry; moji su snovi bili u pravu, tisuću puta u pravu!
Život i zbilja nisu bili u pravu."
***
U nedostatku pravih ja stvorih fikciju. Gorka spoznaja; ne postoji svijet, ne postoje ljudi, ne postoji dobro ili loše. Postoji svijet koji sam stvorila ja. I tek sad vidim koliko sam loše to napravila. Fiksirana na ljudsku glupost, bježim od vlastite. Tražeći ljudske slabosti zapravo bježim od svojih.
Kako reče jedna moja kolegica "ti kod ljudi vidiš samo ono loše".
Ali šta mogu kada je ljudska glupost neuništiva, samim tim za mene vrlo inspirativna. I ne mogu reći da sam nešto bolja. I jedno me boli više od svega, vlastita glupost. Kod mene je zapravo sve isto kao i prije par godina, samo je glumačka postava malo izmijenjena. Zapravo, glavni glumac, sve je ostalo isto. Neću više živjeti ljubavne priče. Veze zaglupljuju, veze zatupljuju, zato i jesam ovdje gdje sam sada. Ne razumijem da ljudima život jedino ima smisla ako si sa nekim, pa kako god to jadno bilo. Bolje ikakav brak nego nikakav. Pogotovo ako je žena u pitanju, nikome, ali baš nikome neće pasti na pamet da je to njen slobodan izbor, ne, svi će misliti da je jadnica koju nitko nije htio.
Ili je kurva.
U zadnje vrijeme,moja omiljena riječ.
Tko je kurva? Uglavnom žena koja misli svojom glavom. Ili ona žena koja se seksa za novac. Ona koja "prodaje ljubav", od te mi se fraze kosa diže na glavi. Moroni ostaju moroni koji nikada neće shvatiti da ne možeš prodati nešto što ne postoji, prodaje se samo iluzija. Ono što su nekada svi imali na početku veze ali se putem tko zna gdje i kako pogubilo. I onda, gle čuda, ne diže mu se na vlastitu ženu, toj se istoj ženi prevrće želudac od same pomisli na seks sa vlastitim suprugom. Ali svi oni redovno odrađuju svoje bračne obveze/dužnosti.
Zabavlja me taj izraz i sasvim dovoljno govori i o odrađivanju a i onom tko je taj izraz smislio i uveo u uporabu. Jeeer... nemojte me zasmijavati, kome su još dužnosti zabavne? Tko još uživa u tome? U seksu kada pređe u rutinu?
Ljudi.
I zato oni kojima je seks odavno postao rutina i nešto što se 'odradi' stisnutih zuba i mraku (i bez previše buke, naravno) tako žestoko osuđuju one koji su se usudili živjeti drugačije. Kurva, kurava, drolja, profuknjača, droca... izraza je bezbroj za takve žene. Muškarci su naravno druga priča, kako god okreneš, oni su ti koji diktiraju pravila. Ali nije problem u tome, problem je što su žene prihvatile ulogu koja im je nametnuta. Žene su te koje će drugu ženu kamenovati do smrti samo zato jer ne igraju po pravilima.
Seks se radi samo i jedino iz ljubavi. I naravno, besplatno. Frajer koji ima mogućnosti (čitaj love) si može priuštiti i kućnu pomoćnicu i vrhunsku eskort pratnju. Većina degenerika ovdje, nema te mogućnosti. I šta onda napraviti? Odvući neku malu glupačicu na vjenčanje, obećaš joj ljubav (sirotinja se oduvijek kurčila neopipljivim stvarima) pred bogom i ljudima i sve to dobiješ za džabe. Kućnu pomoćnicu, dadilju, kuharicu, čistačicu i kurvu. Sve što treba je njen potpis.
I ne mogu a da ne pomislim nije li upravo sebičnost jedna predivna osobina koju pojedinac može razviti?
I zar moralnost nije najbolesnija "stvar" koju je čovjek izumio?
Ne postoji lažni moral, postoji samo moral koji je u samom temelju krivo postavljen. Koliko je samo laži oko nas, cijeli se jebeni život zapravo temelji na laži. Tako žestokoj i okrutnoj laži da čitav život više nema smisla ako vjeruješ u nju. A nitko to ne želi vidjeti, osim predivne mene, naravno.